ŽUPNI LISTIĆ
10 studeni 2009
12 listopad 2009
HODOČAŠĆE U PADOVU
PRITISNI OVAJ LINK: PADOVA Hodočašće
Župljani župe Presvetog Trojstva krenuli su dana 7. listopada 2009.g. oko 22.00 sati, na hodočašće u Padovu, sa puna dva autobusa. Nakon cijelonoćne vožnje, oko 06.00 sati stigli smo u Padovu, te se uputili u crkvu sv. Leopolda Mandića, gdje je naš župnik vlč. Kruno Detić održao svetu misu za sve nas. Nakon toga malo smo razgledali svetište i grob sv. Leopolda Mandića a zatim smo se uputili prema Bazilici sv. Justine i bazilici sv. Antuna. Po završetku razgledavanja dogovoreno je da smo slobodni do 14 sati kada smo krenuli prema Camposampieru (oko 20-tak km od Padove prema Trstu), gdje se nalazi crkva u kojoj je sobica gdje se sv. Antunu ukazao Isus u obliku djeteta. Nakon završenog razgledavanja i zajedničke fotografije, krenuli smo prema Rovišću, gdje smo stigli oko ponoći.
Župljani župe Presvetog Trojstva krenuli su dana 7. listopada 2009.g. oko 22.00 sati, na hodočašće u Padovu, sa puna dva autobusa. Nakon cijelonoćne vožnje, oko 06.00 sati stigli smo u Padovu, te se uputili u crkvu sv. Leopolda Mandića, gdje je naš župnik vlč. Kruno Detić održao svetu misu za sve nas. Nakon toga malo smo razgledali svetište i grob sv. Leopolda Mandića a zatim smo se uputili prema Bazilici sv. Justine i bazilici sv. Antuna. Po završetku razgledavanja dogovoreno je da smo slobodni do 14 sati kada smo krenuli prema Camposampieru (oko 20-tak km od Padove prema Trstu), gdje se nalazi crkva u kojoj je sobica gdje se sv. Antunu ukazao Isus u obliku djeteta. Nakon završenog razgledavanja i zajedničke fotografije, krenuli smo prema Rovišću, gdje smo stigli oko ponoći.
30 rujan 2009
24 kolovoz 2009
MALA SUBOTICA - POSVETA PRVOG HRVATSKOG SCHONSTATTSKOG SVETIŠTA
Marijo, Hrvati Te zovu
Blagdan Marije Kraljice proslavili smo točno tjedan dana nakon njezinog uznesenja na nebo. Marija, naša Majka proglašena je Kraljicom neba i zemlje. Sama spoznaja da imam kraljicu za Majku i to ne bilo kakvu Kraljicu, nego Kraljicu koja je Majka samoga Boga, to me tješi, to mi, zapravo, daje jamstvo da su mi unaprijed riješeni svi problemi. Koja to majka, a pogotovo tako moćna ne bi svoje dijete uslišala!? Naravno, ta Majka uslišava nas na način da život imamo, a to znači pravi život, ne zadovoljava naše trenutačne hirove, uslišava ono što nam je za vječno spasenje, nama i našim dragima.
Na tako lijepi blagdan dogodio se značajan Marijin zahvat u hrvatski narod ovog ljeta. 22. kolovoza 2009. Hrvati su pozvali Mariju da se nastani u Svetištu u Maloj Subotici u Međimurju. Baš kao što je to učinio u prošlom broju spomenuti, o. Kentenich sa svojim odgajanicima u Schönstattu, 18. listopada 1914. I Majka je sišla i počela dijeliti milosti, one najvažnije: obraćenje, tj. preobrazbu života. Što će nam svo zdravlje, bogatstvo, moć i uspjeh (a to Majku najčešće molimo) ako smo daleko od Njenog Sina? Majka želi dati samo najbolje – svoga Sina svakom od nas, bez iznimke.
Hrvati Mariju ljube stoljećima. Dokaz tome je velik broj crkava posvećenih događajim iz njezinog života, poglavito uznesenju. Također ljubav prema Odvjetnici Hrvata, kako je od milja zovemo, posvećeno je preko stotinu pjesama. Ovom lijepom događaju u Maloj Subotici nekako mi najbolje odgovara pučka pjesma koju su rado pjevali Hrvati na hodočašćima i u crkvama diljem domovine. To je pjesma Marijo, ti mila Majčice. Želim podsjetiti ili upoznati čitatelje s nekoliko prelijepih stihova, možda ćete čitajući stihove zapjevušiti i melodiju…
Marijo, ti mila Majčice,
mi pred Tobom padamo ničice.
Čuj molbe, čuj boli tužan glas:
ah, spasi, Majčice, spasi nas!
Marijo, Hrvati te zovu,
usliši njim΄ Ti prošnju ovu:
dom mili da bude Tvoj pravi,
Hrvatska sva Boga da slavi!
22. kolovoza u 13 sati počeo je na prostoru oko Svetišta pretprogram, a u 16 sati sv. misa posvete svetišta i silazak Majke Triput Divne u Svetište.
Nakon posvete male kapelice - Svetišta, pomazanja zidova i oltara, pohrane moći sv. Leopolda Mandića i Karla Leisnera (šenštatskog blaženika), krenula je procesija, usred više tisuća hodočasnika (iz Hrvatske, Sloveije, Austrije, Švicarske, Njemačke, Mađarske, Češke, predstavnik afričkog kontinenta – šenštatski pater) s cvijećem okićenom oltarnom slikom Majke Triput Divne prema Svetištu. Slika milosne Majke praćena djecom u bjelini, nošena od četvorice mladića prošla je prostorom svetišta slijedeći oblik srca. U šenštatskom pokretu vjerujemo da je iza slike Majke Triput Divne živa prisutnost Marije i Isusa. Prepuni strahopoštovanja, radosti, miline i ushita pratili smo pogledom Majku, a Ona je gledala nas… U tom milosnom času odzvanjale su riječi poziva Majci da se nastani u Svetištu i dijeli iz njega tri milosti: milost udomljenja u svom Srcu – skrovitu sigurnost, milost obraćenja – s Bogom mijenjati sebe i milost apostolskog djelovanja – biti blagoslov za druge. Marijina sestra iz zajednice šenštatskih redovnica, s. Ramona, uputila je Majci ovakav poziv:
Draga Triput Divna Majko, Kraljice i Pobjednice Schönstattska!
Pokazujemo Ti sada komad zemlje što si ga Ti, očigledno, sama sebi izabrala, kako bi se među nama nastanila da iskusimo tvoju dobrotu i veličajnost.
Pogledaj na svoje Svetište koje smo Ti izgradili osobnim žrtvama i prilozima.
Neki su čak iz naših redova kao živu ugradbenu žrtvu za Tebe i za Tvoje Svetište položili svoj život.
U utemeljiteljskoj si povelji obećala: „Ljubim one koji mene ljube.“
Mi Te molimo: „Siđi, Marijo, spusti se dolje…! (o. J. Kentenich, 2. 7. 1950.).
Pogledaj okružje uokolo svoga Svetišta. Ono ima oblik srca. Govori o Tvojoj ljubavi i o milostima Tvoga Svetišta, koje smo već tijekom više godina iskusili prigodom Tvojih posjeta u znaku Hodočasničkog svetišta ili pak Tvojom nazočnošću u Kućnom svetištu. Stoga smo bili ponukani dokazati ljubav prema Tebi.
Lijepo uređeno zemljište i Svetište sada pripadaju tebi. To je naš dar Tebi. Ovdje od danas treba biti Tvoj i naš omiljeni kutak. Tu Te često želimo posjećivati i nadalje Ti puniti vrč, kako bi blagoslov što polazi od Tebe dosegao čim više ljudi.
Draga Majko Božja, očekujemo od Tebe nešto veliko. Stoga te molimo: „Siđi, Marijo, spusti se dolje…“ i „Otvori nam širom Srce svoje i Srce Sina svojega!“ (o. J. Kentenich).
Pokaži se nama i svim ljudima koji dolaze ovamo kao vjerna i brižna Mati, kao vodilja što usmjeruje i mudra odgajateljica. Uvijek nas iznova kao svoja oruđa odavde šalji u našu svakodnevicu da mnogi ljudi po nama iskuse Tvoju milosrdnu ljubav.
S našim utemeljiteljem, ocem Kentenichom, molimo:
„Sta et tene locum a Deo tibi ab aeterno praeparatum!
Onamo stani i obujmi mjesto što Bog ga je odvijeka Tebi pripravio!
A to neka znači: OSTANI BAŠ NA TOME MJESTU!
To praktično znači: Ti budi Kraljicom našeg srca, vječno ostani Kraljicom našeg srca!“
(31. 5. 1966.).
U veselju i radosti pridružujemo se Tvom hvalospjevu:
SVI PJEVAJU: Magnificat, magnificat anima mea Dominum!
Povorka se približavala Svetištu. Slika je dopraćena uz pjesmu O mila Majko nebeska. I u trenutku kada je narod oduševljeno pjevao, srca prepuna zahvale i očiju punih suza: „Ti raj si nam otvorila kad Isusa si rodila…“, biskup Josip Mrzljak primio je sliku na vratima Svetišta te je unio u nj. To što se tog časa događalo u srcima prisutnih može samo Bog znati, a potoci suza iz očiju zahvalnih govorili su rječitije i glasnije od pjevane molitve: „Hvala ti, Majko!“
Nakon tog čina posvete i silaska naše drage Majke u našu domovinu (u hrvatsko Svetište) nastavljeno je slavlje svete mise Euharistijskom službom. Uz o. Biskupa, ravnatelja/rektora Svetišta o. Chrisopha Horna (šenštatskog patra zaduženog za Pokret u Hrvatskoj) ovoj jedinstvenoj svečanosti nazočilo je dvadesetak svećenika. Uz hrvatske svećenike bili su prisutni i šenštatski patri iz inozemstva.
Bio je to sve u svemu zadivljujući prizor i jednostavno se moglo opipati ono božansko na našoj hrvatskoj grudi. Nakon svete mise uslijedilo je pravo bratsko zajedništvo uz okrjepu pripravljenu za sve i kulturno-umjetnički program. Svaki sudionik slavlja dobio je malo licitarsko srce s geslom toga događaja: „Moje srce – Tvoje svetište“. Te su riječi temelj šenštatskog razmišljanja: ako moje srce nije Marijino, ako ono nije Njezino svetište, uzalud su sva svetišta pa i ovo naše hrvatsko. Upravo su to u uvodnom dijelu programa bile misli p. Christofa Horna. Uputio je zaista divne i poticajne riječi okupljenim Hrvatima. Rekao je kako nije dovoljno oduševljenje, nego uz njega i zalaganje svim srcem. Opisavši naše hrvatsko srce istaknuo je mnoge lijepe stvari. Hrvatsko srce je srce koje se zna boriti, koje zna voljeti, srce marijansko, srce koje teži svetosti i duhovnosti. Isto tako p. Christof u svom govoru istaknuo je s čime se hrvatsko srce mora boriti da bi bilo potpuno Božje: srce borca ne treba pošto poto osvojiti zadani cilj ako to ide kroz svađu i mržnju kada se radi o nekim sebičnim osobnim interesima. Zatim to srce koje je toliko gostoljubivo i toplo, kada se simpatija pretvori u antipatiju ne bi trebalo antipatiju dovesti do mržnje što se često događa. Nadalje marijansko srce Hrvata ne bi trebalo biti jednosmjerno: mi trebamo Mariju, ali i Ona treba nas. Ne biti formalisti, nego djelotvorni u svim prilikama svakodnevice: Ništa bez Nje, ali ništa bez nas!
Pater je govorio o hrvatskom srcu jer Marija želi postati Kraljica hrvatskih srdaca. Marija ima kao Kraljica prelijepo srce i želi postati Kraljica naših srdaca.
Želite li da vas Majka Marija odgaja za svog Sina u nove ljude za ovo naše ranjeno vrijeme, dođite u Malu Suboticu. Tu Vas Majka čeka u svako vrijeme. Dopustite Mariji da bude Kraljica vašeg srca! Ali ne zaboravimo: Ona nas čeka u nama najbližem svetišu, u našem srcu.
Svetište je otvoreno svakog dana od 16 do 20 sati (u zimskom računanju vremena do 19 sati). Kada je p. Christoph u Hrvatskoj tada je u Svetištu sveta misa u 18.30, klanjanje pred Presvetim od 16-18 sati, u 18 sati je molitva krunice. Od 16 do 18 sati te od 19 do 20 sati je prilika za svetu ispovijed. Do kraja ove godine p. Christoph bit će s nama ove dane: od posvete Svetišta do kraja kolovoza, 1., 2. i 3. rujan, 16. – 22. rujna, 15. i 16. listopada te 20. i 21. listopada. Svaku treću nedjelju (uglavnom) u mjesecu je Slavlje saveza: 20. 9., 17. 10., 22. 11., 20. 12. s ovim programom: u 15 sati je sveta misa u župnoj crkvi u maloj Subotici, zatim nagovor, procesija do Svetišta i Slavlje saveza u Svetištu. 4. listopada je krunica za obitelji u 16 sati. 11. listopada je krunica za očeve obitelji u 16 sati.
Svi ste dobrodošli na sve ove lijepe događaje u Svetištu.
Sve informacije vezane uz Pokret i Svetište možete dobiti u/uz Svetište.
prof. Biserka Horvat
17 prosinac 2008
ROVIŠĆE
POVIJEST ŽUPE U ROVIŠĆU
Kad je osnovana crkvena župa u Rovišću, ne znamo. Vjerojatno je postojala ovdje, već u XIII stoljeću. Sudimo to po tome šio je u to doba u Rovišću bilo sjedište upravne župe ili županije i veći broj plemića. Župa s crkvom sv. Trojstva spominje se prvi puta u Rovišću (Ruuicha) godine 1334. u poznatom popisu župa goračkoga arhiđakona Ivana god. 1346. župnik se ovdje zove Fabijan. Godine 1428, 22.prosinca, Matej Martinov službenik (Portatile) kod župske crkve sv. Trojstva u Rovišću (Roichya) moli Sv. Stolicu za neku povlasticu u pogledu svećeničkog ređenja. Njegovoj se molbi priključio i Đuro Andrijin, župnik crkve Blažene Djevice Marije u Hagenu (Hagenj). Godine 1437, u Rovišću je župnik bio, Đuro. Kad je u Zagrebu umro kanonik Matej Ungari zamolio je da mu se podijeli njegov upražnjeni kanonikat. Njegovu je molbu preporučio sam kralj Žigmund, a uvažio generalni vikar Zagrebačke biskupije Ivan, rodom iz Koprivnice. Tako je Đuro postao zagrebački kanonik, ali je kanoničija donosila slabi prihod, pa je tražio da i dalje može zadržati prihode župe u Rovišću. Ovdje, u Rovišću, ga je vjerojatno zamijenio duhovni pomoćnik ili kapelan.
Oko godine 1451, Stjepan, brat imenovanog Đure, vršio je također najprije župničku službu u Rovišću, a kasnije je imenovan Zagrebačkim kanonikom. Župa u Rovišću se spominje godine 1479.g. Godine 1501., u Rovišću (Roycha), župnik Toma i s njim dva prebendera ili kapelana Petar i Đuro. Oni se spominju i godine 1504. Te godine, 22.travnja, plemkinja Doroteja udana Horvat iz obližnjeg mjesta Hedrihovca ostavila je oporuku župskoj crkvi sv. Trojstva u Rovišću 4 zlatna forinta, župniku Tomi 3 forinta, a altaristima Petru i Đuri po 2 kabla pšenice i po 1 kabao proje i helde. Kada su u sredini XVI stoljeća učestale turske provale u kraj između Čazme i Križevaca, narod se odavde počeo iseljavati a na dulje vrijeme prestala je djelovati i župa u Rovišću.
Selo Rovišće nalazi se na državnoj cesti Zagreb - Bjelovar. Od Bjelovara je udaljeno prema zapadu 12 km, a od Zagreba 72 km cestom i 79 km željeznicom. Nadmorska mu je visina kod željezničke stanice 118 m, a dalje prema sjeveru 120 - 140 m. Geografski mu je položaj 45° 56' sjeverne širine, 16° 44' istočne duljine po Grenwichu. Naselje leži na izdanku Bilogore koji se pruža od sjevera prema jugu, a padine izdanka dobre su oranice. U dolinama, uz rijeke i potoke, prostiru se livade i pašnjaci. Zbog ovakvog prirodnog položaja stanovnici su se oduvijek ovdje bavili ratarstvom i stočarstvom. Stariji i važniji dio naselja okupljen je oko nekadašnje krajiške tvrđe, a noviji doseljenici grade kuće i stvaraju ulice uz cestu u raznim pravcima.Svakako je važno i zanimljivo pitanje:
Kako je i kada nastalo Rovišće?
Kada se to naselje prvi puta spominje?
Kako je bila uređena Rovišćanska upravna župa ili županija?
Prema predaji, koja je sačuvana u ispravi od godine 1255. kralj je Koloman (1102-1116.g.) podijelio stanovnicima Rovišća povlastice. Tokom vremena te su se povlastice zaboravile, pa ih je trebalo istražiti, ustanoviti i oživjeti. Ova je predaja dosta vjerojatna kad se zna da je Koloman i inače potvrđivao razne stare sloboštine pojedinih naselja u Hrvatskoj. Uspomena na Kolomana sačuvala se i u nazivu ceste koja dolazi od Koprivnice i Jagnjetovca te ide preko Bilogore i Rovišća prema Čazmi, a zove se u starim poveljama »Kolomanova velika cesta«.
Rovišće se prvi puta u sačuvanim dokumentima spominje godine 1232.
Te je godine herceg Koloman, inače kralj Rusina i vojvoda cijele Slavonije, darovao posjed Konjsku dvojici stanovnika iz Rovišća, Dragi i Dragecu, ocu i sinu. U darovnici herceg Koloman kaže o spomenutoj dvojici da su oni jobagioni njegove tvrde - grada Rovišća (iobagiones castri nostri de Riucha); da su se istakli u vjernoj vojničkoj službi prema njemu ne žaleći prolijevanja vlastite krvi (nobis fidele seruicium cum effusione sanguinis) u doba građanskoga rata protiv hercegova brata Andrije; da pravo na posjed Konjsku imaju i njihovi nasljednici; da su na ovu darovnicu pristali i svi hercegovi službenici (consilio omnium iobagionum nostrorum). Iz svega rečenoga slijedi da je Rovišće već u XIII. stoljeću kraljeva tvrđa-grad, a jobagioni te tvrđe jesu pripadnici kraljeve vojne službe tj. kraljevi službenici vojnici; služba je nasljedna, a plaća za službu jest posjed. Sve se to još bolje vidi iz spomenute povelje iz godine 1225. Te godine, dana 4. travnja, došao je po nalogu kralja Bele IV u Rovišće sam ban Stjepan da ovdje istraži i ustanovi prava i povlastice stanovnika. Na temelju saslušavanja ljudi i istrage ustanovljeno je da se radi o dvovrsnom stanovništvu: jedni su jobagioni predijalci (iobbagiones castri praediales), koji imaju stanovite povlastice, a drugi se kastrenzi (castrenses, građani) bez povlastica. Kastrenzi su tijekom vremena neovlašteno prisvojili sebi povlastice predijalaca koje im je sada ban oduzeo, pa su ostali ono što su i prije bili - samo jednostavni kastrenzi. Ban je Stjepan ustanovio da četiri obitelji: Scenta, Stoyk, Drayn i Jak uživaju povlastice jobagiona predijalaca od vremena kralja Kolomana. To su posvjedočili: Hohaldo, župan Rovišćanske upravne župe, njegov kurijalni župan ili sudac Petar (curialis comes), zatim svi ostali rovišćanski jobagioni-predijalci i kastrenzi. Svi su oni ujedno posvjedočili gdje se nalazi zemljište četiriju spomenutih obitelji. Banov pratilac Urban de Weresu zajedno s domaćim svjedocima ustanovio je međaše zemljišta. Scentin posjed stajao je između brda Plavna, potoka Chazlo, potoka Velike, potoka Kamona, potoka Bosut, brda Bosut, Tiburcijeva zemljišta, potoka Maranth, velike ceste kralja Kolomana, zemljišta župana posjednika Henrika, zemljišta Pribislavovih sinova. Stovkov posjed nalazio se istočno od Kolomanove ceste, između zemljišta Farkašija i Ivanovih sinova te mjesta Keskehat i Breztous. Dalje odavde prostirao se posjed obitelji Drayn između zemljišta Balinova i potoka Kamarča. Na ovaj potok naslanjao se posjed obitelji Jak, a ležao je između Vadaševa zemljišta i velike ceste sve do zemlje koju su posjedovali rovišćanski kastrenzi (ubi populi castri sunt com-metanei), brda Brestous, potoka Velike, brda Plavne, zatim dalje sve do međaša posjeda obitelji Stovk i Scenta, gdje su također imali svoje zemlje rovišćanski kastrenzi. Iz svega rečenog očito je: izraz »jobagion« nije ovdje kmet (colonus, subditus) nego posjednik predijalac koji raspolaže s nekoliko stotina jutara zemljišta. Naprotiv, kastrenzi su bili mali posjednici. U gore spomenutom dokumentu iz godine 1232. spominje se po prvi puta i upravna župa ili županija (comitatus) Rovišće, pa se kaže da se posjed Konjska nalazi u toj Rovišćanskoj župi. Nije to tada plemenska župa oko koje bi se okupili ljudi nekog plemena nego krajevna ili regijska župa odnosno općina slobodnih ljudi, posebno obveznih na vojnu službu. Iz rečene isprave od godine 1255. zna se samo za četiri takve slobodnjačke obitelji. Međutim, u dokumentu godine 1265. tvrdi se da takvih obitelji predijataca ima u župi Rovišću 25, a bilo ih je nekada 60. Broj se tih obitelji mogao toliko smanjiti zbog nedavnoga tatarskoga rata i pustošenja. Ostaje pitanje gdje su sve te obitelji bile nastanjene, odnosno, koliki je prostor obuhvaćala Rovišćanska upravna župa.
Upravna župa u Rovišću
Ne zna se kada je osnovana upravna župa u Rovišću i da li ima vezu sa starim hrvatskim plemenskim uređenjem. No sigurno je da vladar tokom XIII. stoljeća izuzima jobagione gračane ili predijalce od sudske vlasti župana i župskoga grada-tvrđe te podvrgava svojoj sudskoj vlasti i vojnoj službi. Očita je namjera ojačati vlast kralja, a oslabiti vlast i značaj staroga župsko-upravnoga uređenja. Bivši jobagioni-gračani postaju plemići kraljevom milosti, a kada oni izumru, njihovu zemlju kralj darovnicom daje donatornom ili feudalnom plemstvu. Granica Rovišćanske župe protezala se na zapad do potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarice, a na jugu do rijeke Česme. Izričito se u dokumentima spominje na području Rovišćanske župe: selo Mačik kod potoka Velike (godine 1270.), posjed Erneuch »na granici (područja) Rovišća i Koprivnice« (godine 1326.), posjed Konjska uz potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarnice, a Klokočevac, naselje i pavlinski samostan Streza (danas Pavlin Kloštar). Prema istraživanju Zvonka Lovrenčevića (iz Bjelovara) istočna granica Rovišćanske upravne župe ide rječicama: Bjelovacka i Dobrovita, a do naselja Bjelovar, Kupinovac i Jabučeta. Na čelu Rovišćanske upravne župe stajao je poglavar koga latinski dokumenti zovu comes, a hrvatski župan. Iz sačuvanih dokumenata poznata su nam imena samo nekih župana: 1134. Adalbert, 1163. Nikola sin Pavlov, 1255. Hahold, 1262 -1263. Jurša, 1266. Grga sin Markov, 1270 - 1274. Lovro, 1279. Henrik, 1280. Ladislav sin Prvše, 1331. Ivan sin Pavlov ( on je ujedno kaštelan tvrde-grada Koprivnice), 1348. Dominik sin Jakoba Malog. Župsku upravu čine još i ovi službenici koji se zovu općim imenom comes (župan): zemaljski žjipan (comes terrestris) se brine za zajednicu posjeda, dvorski župan (comes curialis) upravlja župskim gradom-tvrđom i ubire prihode toga grada; župan vojvoda zapovijeda župskom vojskom. Sud je bio sastavljen od više članova ili porotnika koji se također zovu comes, comes terrestris, iudex, officialis. Dana 2. srpnja 1331. godine sudjeluju kod suda u Rovišću: comes Leonard, podsudac ili zamjenik rovišćanskoga župana Ivana sina Pavlova, comes terrestris Petar, iudices (suci) Nikola Rufus i Lorand; officiales, dvojica: comes Jakob Mali i Ivan sin Kovmerovis. Nije sasvim jasno ni što je to zapravo župski grad-tvrđa (castrum); je li to samo sinonim za županiju koju vlast ima župan i župska uprava; kojim se parnicama bavi župski sud. Iz kraljevskih povelja, izdanih godinel265, 1270, 1274. i 1279. vidljivo je da su jobagiones castri ili građani župskoga grada Rovišća postali plemići, izjednačeni s drugim plemićima kraljevine Slavonije, pa zato izuzeti od vlasti te župe i njezina suda. Njima sudi kralj i u njegovo ime ban, a povelje izdaje kralj i ban. Zbog takvoga stanja stvari, a pod utjecajem susjedne Ugarske, male upravne župe nisu mogle dulje vremena potrajati. U sredini XIV stoljeća ukinute su male upravne župe u Kalniku, Čazmi, Gariću, Moslavini, Gračenici, Gariću, Grdevcu itd. Tako je i oko godine 1348. prestala djelovati i upravna župa u Rovišću. Namjesto nabrojenih malih župa stvorena je u sredini XIV stoljeća po ugarskom uzoru nova, prostrana Križevačka županija. Obuhvaćala je područje oko Kalnika i Lonje do Pakraca, Orehovice i Drave. Koliko je nekada Rovišće bilo važno po svom geografskom položaju vidi se i po tome što je ovdje održano više sabora slavonskoga plemstva. Tako godine 1297, 1341. i 1475.
Rovišćanski kotar u Križevačkoj županiji
Poslije ukinuća Rovišćanske upravne župe, Rovišće i dalje zadržava stanovitu važnost i prednost. Novo uređena velika županija zove se neko vrijeme u službenim dokumentima »Križevačko-Rovišćanska županija«. Tako u županijskom sudskom zapisu, sastavljenom u Križevcima 26. kolovoza 1348, kaže se da sudu predsjedava magister Jakob, župan križevački i rovišćanski (comes Crisiensis et de Rvucha), a prisustvuju županijski suci prisjednici (comites) i četiri plemića suca (iudices nobilium). Godine 1366, 6. prosinca, u ime Križevačko -Rovišćanske županije, izdaje sudsku odluku magister Ladislav, koji sebe zove comes Crisiensis et de Riuche. U toj sudskoj raspravi i odluci sudjeluje i poseban županijski plemićki sudac iz Rovišća koji se zove Petroslav comes terrestris de dicta Ryuche. Nije nam sačuvan dokument iz kojega bi se vidjelo kada je i kako ukinuta županija u Rovišću i ovdje osnovan kotar ili distrikt. Možda se to i nije dogodilo nekim pravnim činom (aktom) nego samo po sebi (via facti) zbog tadašnjih političkih prilika u Hrvatskoj i Ugarskoj. Svakako je značajno da se g. 1351. i 1356. spominje distrikt Rovišće, a Zagrebački kaptol u svojoj ispravi od 7. i 14. svibnja 1367. tvrdi da se posjed Konjšćica nalazi u županiji Rovišće (comitatus de Rvucha). Štoviše, u povelji Križevačke županije, koja je sastavljena u Križevcima 15. rujna 1370, kaže se o ovdašnjem županu magistru Petru Chirke da je on istodobno župan križevački i rovišćanski (Nos magister Petrus dictus Chirke, comes Crisiensis et Ruvchensis). Možda se neko vrijeme mislilo na neko osobno ujedinjenje (personalna unija) dviju raznih županija. Kasnije se moralo od toga mišljenja odustati jer su se u 2. pol. XIV stolj. pridružila Križevcima, kao županijskom sjedištu, također područja Čazme, Grdevca, Gorbonoka itd. Istina je da se tek poslije g. 1391. Rovišće ne spominje više kao županija nego samo kao kotar. Područje kotara Rovišće vjerojatno se poklapalo s područjem bivše upravne župe koja je imala svoje sjedište u Rovišću. U sačuvanim se dokumentima spominje da se u Rovišćanskom kotaru nalaze Konjska, Streza i druga naselja toga kraja. Kojim se pravnim poslovima bavio Rovišćanski distrikt, nije lako ustanoviti na temelju sačuvanih dokumenata iz XIV i XV stoljeća. U dokumentu od 16. studenoga 1421. kaže se o Nikoli Matejevu iz Lvpine da je plemićki sudac distrikta u Rovišću (comes terrestris districtus de Revvcze). U drugoj ispravi od 22. svibnja 1441. spominje se Petar, župan predijalaca u istom distriktu (Petrus, supanus praedialium de districtu Rovcze); on je kao svjedok svjedočio u sporu između pavlinskog samostana u Strezi i tamošnjega župnika zbog međaša.
Kako je i kada nastalo Rovišće?
Kada se to naselje prvi puta spominje?
Kako je bila uređena Rovišćanska upravna župa ili županija?
Prema predaji, koja je sačuvana u ispravi od godine 1255. kralj je Koloman (1102-1116.g.) podijelio stanovnicima Rovišća povlastice. Tokom vremena te su se povlastice zaboravile, pa ih je trebalo istražiti, ustanoviti i oživjeti. Ova je predaja dosta vjerojatna kad se zna da je Koloman i inače potvrđivao razne stare sloboštine pojedinih naselja u Hrvatskoj. Uspomena na Kolomana sačuvala se i u nazivu ceste koja dolazi od Koprivnice i Jagnjetovca te ide preko Bilogore i Rovišća prema Čazmi, a zove se u starim poveljama »Kolomanova velika cesta«.
Rovišće se prvi puta u sačuvanim dokumentima spominje godine 1232.
Te je godine herceg Koloman, inače kralj Rusina i vojvoda cijele Slavonije, darovao posjed Konjsku dvojici stanovnika iz Rovišća, Dragi i Dragecu, ocu i sinu. U darovnici herceg Koloman kaže o spomenutoj dvojici da su oni jobagioni njegove tvrde - grada Rovišća (iobagiones castri nostri de Riucha); da su se istakli u vjernoj vojničkoj službi prema njemu ne žaleći prolijevanja vlastite krvi (nobis fidele seruicium cum effusione sanguinis) u doba građanskoga rata protiv hercegova brata Andrije; da pravo na posjed Konjsku imaju i njihovi nasljednici; da su na ovu darovnicu pristali i svi hercegovi službenici (consilio omnium iobagionum nostrorum). Iz svega rečenoga slijedi da je Rovišće već u XIII. stoljeću kraljeva tvrđa-grad, a jobagioni te tvrđe jesu pripadnici kraljeve vojne službe tj. kraljevi službenici vojnici; služba je nasljedna, a plaća za službu jest posjed. Sve se to još bolje vidi iz spomenute povelje iz godine 1225. Te godine, dana 4. travnja, došao je po nalogu kralja Bele IV u Rovišće sam ban Stjepan da ovdje istraži i ustanovi prava i povlastice stanovnika. Na temelju saslušavanja ljudi i istrage ustanovljeno je da se radi o dvovrsnom stanovništvu: jedni su jobagioni predijalci (iobbagiones castri praediales), koji imaju stanovite povlastice, a drugi se kastrenzi (castrenses, građani) bez povlastica. Kastrenzi su tijekom vremena neovlašteno prisvojili sebi povlastice predijalaca koje im je sada ban oduzeo, pa su ostali ono što su i prije bili - samo jednostavni kastrenzi. Ban je Stjepan ustanovio da četiri obitelji: Scenta, Stoyk, Drayn i Jak uživaju povlastice jobagiona predijalaca od vremena kralja Kolomana. To su posvjedočili: Hohaldo, župan Rovišćanske upravne župe, njegov kurijalni župan ili sudac Petar (curialis comes), zatim svi ostali rovišćanski jobagioni-predijalci i kastrenzi. Svi su oni ujedno posvjedočili gdje se nalazi zemljište četiriju spomenutih obitelji. Banov pratilac Urban de Weresu zajedno s domaćim svjedocima ustanovio je međaše zemljišta. Scentin posjed stajao je između brda Plavna, potoka Chazlo, potoka Velike, potoka Kamona, potoka Bosut, brda Bosut, Tiburcijeva zemljišta, potoka Maranth, velike ceste kralja Kolomana, zemljišta župana posjednika Henrika, zemljišta Pribislavovih sinova. Stovkov posjed nalazio se istočno od Kolomanove ceste, između zemljišta Farkašija i Ivanovih sinova te mjesta Keskehat i Breztous. Dalje odavde prostirao se posjed obitelji Drayn između zemljišta Balinova i potoka Kamarča. Na ovaj potok naslanjao se posjed obitelji Jak, a ležao je između Vadaševa zemljišta i velike ceste sve do zemlje koju su posjedovali rovišćanski kastrenzi (ubi populi castri sunt com-metanei), brda Brestous, potoka Velike, brda Plavne, zatim dalje sve do međaša posjeda obitelji Stovk i Scenta, gdje su također imali svoje zemlje rovišćanski kastrenzi. Iz svega rečenog očito je: izraz »jobagion« nije ovdje kmet (colonus, subditus) nego posjednik predijalac koji raspolaže s nekoliko stotina jutara zemljišta. Naprotiv, kastrenzi su bili mali posjednici. U gore spomenutom dokumentu iz godine 1232. spominje se po prvi puta i upravna župa ili županija (comitatus) Rovišće, pa se kaže da se posjed Konjska nalazi u toj Rovišćanskoj župi. Nije to tada plemenska župa oko koje bi se okupili ljudi nekog plemena nego krajevna ili regijska župa odnosno općina slobodnih ljudi, posebno obveznih na vojnu službu. Iz rečene isprave od godine 1255. zna se samo za četiri takve slobodnjačke obitelji. Međutim, u dokumentu godine 1265. tvrdi se da takvih obitelji predijataca ima u župi Rovišću 25, a bilo ih je nekada 60. Broj se tih obitelji mogao toliko smanjiti zbog nedavnoga tatarskoga rata i pustošenja. Ostaje pitanje gdje su sve te obitelji bile nastanjene, odnosno, koliki je prostor obuhvaćala Rovišćanska upravna župa.
Upravna župa u Rovišću
Ne zna se kada je osnovana upravna župa u Rovišću i da li ima vezu sa starim hrvatskim plemenskim uređenjem. No sigurno je da vladar tokom XIII. stoljeća izuzima jobagione gračane ili predijalce od sudske vlasti župana i župskoga grada-tvrđe te podvrgava svojoj sudskoj vlasti i vojnoj službi. Očita je namjera ojačati vlast kralja, a oslabiti vlast i značaj staroga župsko-upravnoga uređenja. Bivši jobagioni-gračani postaju plemići kraljevom milosti, a kada oni izumru, njihovu zemlju kralj darovnicom daje donatornom ili feudalnom plemstvu. Granica Rovišćanske župe protezala se na zapad do potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarice, a na jugu do rijeke Česme. Izričito se u dokumentima spominje na području Rovišćanske župe: selo Mačik kod potoka Velike (godine 1270.), posjed Erneuch »na granici (područja) Rovišća i Koprivnice« (godine 1326.), posjed Konjska uz potoka Velike, na sjeveru do Bilogore i gornje Komarnice, a Klokočevac, naselje i pavlinski samostan Streza (danas Pavlin Kloštar). Prema istraživanju Zvonka Lovrenčevića (iz Bjelovara) istočna granica Rovišćanske upravne župe ide rječicama: Bjelovacka i Dobrovita, a do naselja Bjelovar, Kupinovac i Jabučeta. Na čelu Rovišćanske upravne župe stajao je poglavar koga latinski dokumenti zovu comes, a hrvatski župan. Iz sačuvanih dokumenata poznata su nam imena samo nekih župana: 1134. Adalbert, 1163. Nikola sin Pavlov, 1255. Hahold, 1262 -1263. Jurša, 1266. Grga sin Markov, 1270 - 1274. Lovro, 1279. Henrik, 1280. Ladislav sin Prvše, 1331. Ivan sin Pavlov ( on je ujedno kaštelan tvrde-grada Koprivnice), 1348. Dominik sin Jakoba Malog. Župsku upravu čine još i ovi službenici koji se zovu općim imenom comes (župan): zemaljski žjipan (comes terrestris) se brine za zajednicu posjeda, dvorski župan (comes curialis) upravlja župskim gradom-tvrđom i ubire prihode toga grada; župan vojvoda zapovijeda župskom vojskom. Sud je bio sastavljen od više članova ili porotnika koji se također zovu comes, comes terrestris, iudex, officialis. Dana 2. srpnja 1331. godine sudjeluju kod suda u Rovišću: comes Leonard, podsudac ili zamjenik rovišćanskoga župana Ivana sina Pavlova, comes terrestris Petar, iudices (suci) Nikola Rufus i Lorand; officiales, dvojica: comes Jakob Mali i Ivan sin Kovmerovis. Nije sasvim jasno ni što je to zapravo župski grad-tvrđa (castrum); je li to samo sinonim za županiju koju vlast ima župan i župska uprava; kojim se parnicama bavi župski sud. Iz kraljevskih povelja, izdanih godinel265, 1270, 1274. i 1279. vidljivo je da su jobagiones castri ili građani župskoga grada Rovišća postali plemići, izjednačeni s drugim plemićima kraljevine Slavonije, pa zato izuzeti od vlasti te župe i njezina suda. Njima sudi kralj i u njegovo ime ban, a povelje izdaje kralj i ban. Zbog takvoga stanja stvari, a pod utjecajem susjedne Ugarske, male upravne župe nisu mogle dulje vremena potrajati. U sredini XIV stoljeća ukinute su male upravne župe u Kalniku, Čazmi, Gariću, Moslavini, Gračenici, Gariću, Grdevcu itd. Tako je i oko godine 1348. prestala djelovati i upravna župa u Rovišću. Namjesto nabrojenih malih župa stvorena je u sredini XIV stoljeća po ugarskom uzoru nova, prostrana Križevačka županija. Obuhvaćala je područje oko Kalnika i Lonje do Pakraca, Orehovice i Drave. Koliko je nekada Rovišće bilo važno po svom geografskom položaju vidi se i po tome što je ovdje održano više sabora slavonskoga plemstva. Tako godine 1297, 1341. i 1475.
Rovišćanski kotar u Križevačkoj županiji
Poslije ukinuća Rovišćanske upravne župe, Rovišće i dalje zadržava stanovitu važnost i prednost. Novo uređena velika županija zove se neko vrijeme u službenim dokumentima »Križevačko-Rovišćanska županija«. Tako u županijskom sudskom zapisu, sastavljenom u Križevcima 26. kolovoza 1348, kaže se da sudu predsjedava magister Jakob, župan križevački i rovišćanski (comes Crisiensis et de Rvucha), a prisustvuju županijski suci prisjednici (comites) i četiri plemića suca (iudices nobilium). Godine 1366, 6. prosinca, u ime Križevačko -Rovišćanske županije, izdaje sudsku odluku magister Ladislav, koji sebe zove comes Crisiensis et de Riuche. U toj sudskoj raspravi i odluci sudjeluje i poseban županijski plemićki sudac iz Rovišća koji se zove Petroslav comes terrestris de dicta Ryuche. Nije nam sačuvan dokument iz kojega bi se vidjelo kada je i kako ukinuta županija u Rovišću i ovdje osnovan kotar ili distrikt. Možda se to i nije dogodilo nekim pravnim činom (aktom) nego samo po sebi (via facti) zbog tadašnjih političkih prilika u Hrvatskoj i Ugarskoj. Svakako je značajno da se g. 1351. i 1356. spominje distrikt Rovišće, a Zagrebački kaptol u svojoj ispravi od 7. i 14. svibnja 1367. tvrdi da se posjed Konjšćica nalazi u županiji Rovišće (comitatus de Rvucha). Štoviše, u povelji Križevačke županije, koja je sastavljena u Križevcima 15. rujna 1370, kaže se o ovdašnjem županu magistru Petru Chirke da je on istodobno župan križevački i rovišćanski (Nos magister Petrus dictus Chirke, comes Crisiensis et Ruvchensis). Možda se neko vrijeme mislilo na neko osobno ujedinjenje (personalna unija) dviju raznih županija. Kasnije se moralo od toga mišljenja odustati jer su se u 2. pol. XIV stolj. pridružila Križevcima, kao županijskom sjedištu, također područja Čazme, Grdevca, Gorbonoka itd. Istina je da se tek poslije g. 1391. Rovišće ne spominje više kao županija nego samo kao kotar. Područje kotara Rovišće vjerojatno se poklapalo s područjem bivše upravne župe koja je imala svoje sjedište u Rovišću. U sačuvanim se dokumentima spominje da se u Rovišćanskom kotaru nalaze Konjska, Streza i druga naselja toga kraja. Kojim se pravnim poslovima bavio Rovišćanski distrikt, nije lako ustanoviti na temelju sačuvanih dokumenata iz XIV i XV stoljeća. U dokumentu od 16. studenoga 1421. kaže se o Nikoli Matejevu iz Lvpine da je plemićki sudac distrikta u Rovišću (comes terrestris districtus de Revvcze). U drugoj ispravi od 22. svibnja 1441. spominje se Petar, župan predijalaca u istom distriktu (Petrus, supanus praedialium de districtu Rovcze); on je kao svjedok svjedočio u sporu između pavlinskog samostana u Strezi i tamošnjega župnika zbog međaša.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
